You are here

Ima li smisla suplementacija glutaminom i NAC?

Pravi hit na društvenim mrežama je postala „ruska studija o povezanosti deficita glutationa i smrtnosti od COVID-19“. Isto tako nam se isti sada nudi „underground“ u „vial verziji” namenjenoj za parenteralnu upotrebu (infuzije, injekcije), tu su i neka pozitivna iskustva „navodnih korisnika“. Često se pominju „pozitivni na koronu“ sa težom kliničkom slikom kojima se stanje poboljšalo „preko noći“. Da budemo iskreni upotreba „redukovanog glutationa“ nije nikakva senzacija, bolje reći novina u savremenoj medicini.

Pre nego krenemo u dalju priču o upotrebnoj vrednosti glutationa, podsetimo se da je glutation master antioksidans našeg tela, najjači borac protiv slobodnih radikala, najjači antiaging agens ikada, borac protiv trovanja teškim metalima i „nekim lekovima“, najbolji prijatelj naših pluća, jetre, bubrega.

To je u suštini tripeptid koji se sastoji od amino kiselina – glutaminske kiseline, glicina i cisteina. Kao najbitniju od pomenute tri –cistein, smatraju pokretačem sinteze glutationa u našem telu. Najbolji izvor bioraspoloživog cisteina za naše telo je NAC, tj. N-acetilcistein, koji je JEDINI POTENTNI ORALNI STIMULATOR „de novo“ sinteze glutationa. Oralni oblici suplemenata glutationa su se pokazali totalno neefikasnim, ali glutation upotrebljen parenteralno, putem infuzija ili intramuskularnih injekcija se pokazao krajnje delotvornim! Zanimljiva je činjenica da je „povišen“ nivo glutationa u našem telu u direktnoj vezi za produkcijom i smanjenom inaktivacijom NO, tako da suplementacija glutationom uz kombinovanje sa argininom i citrulinom može imati sinregistički učinak, naročito kod nekih vaskularnih poremećaja (ateroskleroza).

Intravenska upotreba glutationa se smatra delotvornom kod hemioterapije da bi se umanjili neželjeni efekti iste. Suplementacija glutationom i NAC se pokazala efikasnom kod „alkoholne bolesti jetre“, oštećenja izazvanih abuzusom paracetamola (zato se i smatra da kod COVID-19 infekcije „navodno“ treba izbegavati ovaj antipiretik, jer „troši“ glutation), dejstvom oralnih anaboličkih steroida, masne degeneracije jetre različitih uzroka (ne samo „alkoholne etiologije“), kod Parkinsonove bolesti, glaukoma, muške neplodnosti, autoimunih bolesti poput psorijaze, reumatoidnog artritisa, kod astme i cistične fibroze, kod nekontrolisanog dijabetesa tipa2, insulinske rezistencije, kod bolesnika na hemodijalizi, AIDS, virusnih respiratornih infekcija, mukolitik…

Glutation se uspešno može aplicirati i inhalatorno (kontraindikovano kod astme), kao i transdermalno. Dakle, poenta naše priče nije omalovažavanje glutationa kao suplementa, već samo „tuga u srcu“, jer ovakvim suplementima nije dato dovoljno prostora da se iskažu i pre COVID-19 pandemije.

Glutation u „delotvornim“ oblicima apliciranja je zbog cene nedostupan širokoj populaciji, ali na scenu stupa i NAC, koji se u svim relevatnim studijama pokazao kao najefikasniji u podsticanju „prirodne“ produkcije istog u našem telu.